Konačno jedna presuda (vjerujemo ipak da ih je i više, ali nismo u njihovom posjedu) u korist lovaca!
Priča ide ovako: još 26. ožujka 2011. godine na relaciji Dugog vrha i Turčina došlo je do naleta automobila na divljač (navodno srne). Pozvana je policija zbog očevida, srna nije pronađena, osim dlake koja je po boji mogla biti od srne (ali isto tako i od psa slične boje). Zapisnik je načinjen na temelju izjave vozača. Šteta blizu 8 tisuća kuna. Naplaćena je iz police tzv, kasko osiguranja, a osiguravajuće društvo naknadno je tražilo od lovozakupnika “Fazan” Varaždin da vrati trošak popravka automobila osiguravajućem društvu, ali sa zateznim kamatama, te troškove ovršnog postupka u iznosu od više od 1.600 kuna plus zatezne kamate.
Putem odvjetničkog društva “Slunjski-Rudnički” “Fazan” je uložio žalbu i naročito inzistirao da se u postupku ne barata pojmovima “srna” i “divljač” jer ničim nije dokazano da se radilo o divljači odnosno srni. Sama dlaka koja je nađena na mjestu udesa, bez adekvatnog vještačenja i analize nije nikakav dokaz da se stvarno radi o srni.
Tijekom postupka bio je obavljen i uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje prometno-tehničkog vještaka i saslušanje svjedoka – vozača automobila.
I nakon svega epilog (zasad još nije pravomoćan): “Tužbeni zahtjev Hrvatske osiguravajuće kuće Zagreb kao tužitelja odbijen je u cijelosti te je tužitelju naloženo da LU “Fazan” Varaždin kao tuženiku naknadi trošak parničkog postupka.
Ovo objavljujemo kao primjer i uputu drugim društvima koji često moraju (dosad su svakako morali) plaćati i štete u kojima nije egzaktno utvrđeno da je u nezgodama sudjelovala divljač.
Podsjećamo ovdje i na stav Ustavnog suda da je Zakon o lovstvu – specijalni zakon čije odredbe treba primjenjivati ukoliko su odredbe nekih drugih zakona u suprotnosti sa zakonskim rješenjima u Zakonu o lovstvu.
Sve su to alati pomoću kojih bi lakše i brže mogli otklanjati odgovornost za štete koje zaista nisu posljedice aktivnosti lovozakupnika.