IN MEMORIAM
RUDOLF KIRIĆ
1944.-2020.
Teški trenuci nakon iznenađujuće vijesti, otišao je naš Ruda u 77. godini života nakon kratke i teške bolesti koja ga je nemilosrdno istrgnula iz sredine kojoj je pružao baš sve ne štedeći niti jedan dio sebe.
Strastveni lovac, izvrstan gospodarstvenik, iskreni prijatelj, veliki i skroman čovjek prije svega, spreman u svakom trenutku i u bilo kakvom obliku pomoći čovjeku u nevolji, jednostavno nije znao odbiti čovjeka ili reći ne mogu.Bio je strog ali uvijek pravičan u iznalaženju odgovarajućeg rješenja.
Rudolf Kirić rođen je 15. travnja 1944. godine u Svibovcu Podravskom. Zanat za vulkanizera izučio je 1961. godine u Varaždinu, nakon čega se zaposlio u varaždinskoj Vulkanizerskoj zanatskoj radnji, a 1967. „Automehanici“. Već krajem 1960-ih osniva privatnu tvrtku vulkanizerske djelatnosti, koju je otvorio 1970. godine u prostoru nekadašnje kovačnice.Početci su bili iznimno skromni, no zahvaljujući njegovoj viziji i upornosti proširuje gumarsku djelatnost, gdje nakon toga slijedi Gumiimpex-GRP d.o.o. koji danas zapošljava gotovo 400 djelatnika i ostvaruje rezultate koji su za naše prilike nestvarni, te se smatra liderom modernog varaždinskog gospodarstva i prerađivačke industrije i regije u cjelini. Na upite kako postići ovakav napredak odgovor je bio uvijek isti: “Pravi savjet je jedino puno truda, rada i ljubav prema poslu. Svako tko se bavi onim što voli, postiže rezultate. Postoje i teški trenuci i problemi, ali ih treba znati prebroditi.“Nakon umirovljenja neizostavno je ujutro u 6,00 sati dolazio u „radionu“ kako je on zvao svoju prvu strast, Gumiimpex-GRP d.o.o. gdje je njegov savjet sinu u poslovanju uvijek dobro došao,dok je svakog prijatelja dočekivao s osmjehom.
Druga velika strast mu je bio lov kojem se u vrlo kratkim slobodnim trenucima posvetio u cjelini s potporom familije u čemu mu neizostavno pomaže supruga Marija koju je posebno volio.U lovstvu Varaždina, Hrvatske i šire ostavlja duboki trag uz održavanje lovačkih običaja i lovačke etike, pa ga Hrvatski lovački savez za posebne zasluge nagrađuje najvišim zlatnim lovačkim odlikovanjem „Sveti Hubert“.Svaki od njegovih lovova bio je posebna priča kada nas je znao svojim anegdotama nasmijati do suza.Nezaboravni su trenuci lovačkih krštenja, druženja tijekom i nakon lova uz pjesmu i muziku gdje je uvijek ostajao do kraja i ispraćao prijatelje na odlasku iz svog rijetko viđenog hrama lovstva na imanju u Sračincu na kojeg je bio posebno ponosan.
Brojni lovci i prijatelji sa zvukom lovačkog roga, baukanjem srnjaka i rikom jelena u mirisima jutra sjećat će se čovjeka koji je duboko obilježio jedno razdoblje života svakoga od nas, hvala mu svemu, ponosni smo što smo imali privilegiju života s velikim lovcem i čovjekom.
Rudinim odlaskom pusta su lovišta Hrvatske, tundre, savane i planine Rusije Afrike, Novog Zelanda, Sjeverne Amerike i u krajnjem cijele Europe, neka mu je dobra kob i u lovištima nebeskih prostranstava.
